KSENIJA CICVARIĆ

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole

KSENIJA CICVARIĆ

Počalji od Fado taj Pet Jan 27, 2012 10:10 am

KSENIJA CICVARIĆ
Podgorica, 1929. — Beograd, 1997.

SLAVUJ SA RIBNICE



• Ksenija Cicvarić rođena je u Podgorici 1929. godine (od oca Radivoja Bracovića i majke Simone, rođene Zlatičanin) gdje je završila gimnaziju. San da studira pjevanje, zbog materijalnih uslova porodice, nije joj se ostvario. Pjevačku karijeru počela je šesdesetih godina u Radio Titogradu a nastavila u Radio Beogradu u ansamblu slavnog Carevca. Veliki radnik, pouzdani prijatelj, divan drug i čovjek, nezavidljiv kolega, oduševljavala je publiku na brojnim i nezaboravnim koncertima širom- Jugoslavije.
• Slavuja sa Ribnice, koji je plijenio ljepotom svoga glasa, pričinjavajući drugima radost, lomila je tuga (izgubila je sina i muža). Patila je i pjevala ("Mlada Jelka", "Oj vesela veselice", "Milica jedna u majke", "Sejdefu majka buđaše", "Dolinom se šetala djevojčica mala") i sopstvenu tugu liječila pjesmom. Otuda u njenom glasu dramska ozbiljnost, uzdržanost, odmjerenost, prefinjena lirika, toplina u boji glasa - božji dar. Pjevati — značilo je živjeti. Crnogorska narodna nošnja (jedna od najskupljih na svijetu) savršeno je odgovarala njenom stasu, ljepoti, otmenosti i melanholičnom osmjehu. Riječi njenog savremenika i prijatelja Moma Markovića bude sjećanja na njen lik: "Smjenjivali su se vrhunski izvođači iz Beograda, Zagreba, Sarajeva, Skoplja i Ljubljane. Prva dama te divne večeri bila je i po muzičkom umijeću i po ljepoti Ksenija. U crnogorskoj narodnoj nošnji pjesmom i pojavom očarala je sve. Bili smo najbolji. Nažalost nema više takvih festivala, nema više velike zajedničke države, nema ni Ksenije".
• Jedanaestog februara 1997. godine u sedamdesetdrugoj godini života napustila nas je Ksenija — najautentičniji predstavnik izvornog crnogorskog melosa. Sačuvala je veliki dio blaga naše narodne pjesme a njen prefinjeni ukus i senzibilitet znalački su odabirali najbolje. Snimala je ploče i kasete koje su bile i ostale najveći hitovi u našem narodu. Svojim lirskim glasom, specifične boje i interpretacije elegičnih narodnih pjesama, pojavila se na Ribnici, nastavila širom — Jugoslavije i stigla do srca naših ljudi širom svijeta. U ovom vijeku takav glas Crna Gora nije dala.
• I sam sam imao mnogo nastupa i koncerata pa veoma dobro znam da je uraditi nešto zanatski i umjetnički jedno, a voditi dijalog sa publikom nešto sasvim drugo, a možda i najteže. I kao što Hamlet kaže glumcima da glume da "kriv poludi, nevin preblijedi a neprosvećen se zbuni", tako je i u muzici kontakt sa publikom ponajvažniji. Umjetnost je ono najljepše što čovjek ima - duša svijeta. Ksenija je pjevala dušom a publika je to osjećala.
• Izvorni narodni melos krije snagu jednog naroda i jednog vremena. To ne može dati jedan čovjek niti nositi jedan čovjek. Pa ipak, vrhunski umjetnik, kao dio te cjeline, raspaljuje vječnu i neumrlu luču. Za najveće pjesme potreban je i najveći pjevač. A za to su mu potrebni talenat — božji dar i veliki razlozi. Ksenija Cicvarić imala je i jedno i drugo.

Aleksa Asanović



KSENIJA CICVARIĆ

Ksenija Cicvarić, rođena je 1929. godine u Staroj varoši-Podgorica. Rasla je u porodici sa puno djece, gdje nisu postojala sredstva ni mogućnosti za školovanje.
Ipak, zahvaljujući svojoj majci Simoni, Ksenija je stekla obrazovanje koje ne bi stekla ni u jednoj školi. Sa izuzetnom prirodnom nadarenošću, Ksenija je dopunjavala ljepotu pjesme-. Kao i što sama kaže u tom vremenu, odjeća nije bila važna koliko je važan bio kvalitet glasa. Pa se i sa "starim kaputom" moglo uspjeti, ako je, naravno, za to postojao talenat.
Moze se reći da je Ksenija svojom pjesmom; vjerna muzičkom miljeu satkanom od zlatnih, trepetavih iskrica, diskretno, poput treperenja Ribničkih topola, jako kao podgorički sjeverac koji tjera krv da brže struji... bez obaveze poput maestrala koji se zaplete u djevojačkoj kosi i nestane... obilježila je 20. vijek u cnogorskoj narodnoj muzici.
A nije ni čudo jer je njen učitelj bio Hamdija Sahinpašić. Šahinpašić je takođe bio dirigent i jedan od osnivača tuškog tamburaškog orkestra "Gajret" koje je djelovalo u okviru KUD-a "Ramadan Šarkić". Rasla je Ksenija u Varoši, klela se i "valahi i bilahi", pila i jela i kod Osmanojce i kod Markojce, mirisala fislidzen čiju je ljubav upoređivala sa pravom ljubavlju, pa kaze: "Da zna dragi da ga volim, k’o fislidzen cvijeće i da zbog njeg’ srce moje drugom poći neće"...
Zbog pjesme "Sjever ružu niz polje nijaše..." dobila je na poklon nošnju kraljice Milene. Zar je potrebno ovdje pričati o uspjehu. Da bi se voljela Ksenija mora se voljeti Podgorica, a da se voli Podgorica nužno je čuvati blago koje proizilazi iz narodne pjesme.
Bila je nedostižna u pjevanju. Pjevala je svugdje. Dio zivota do smrti provela je u Beogradu. Bio je ovo težak period za ''Kraljicu Kseniju", al su joj nostalgiju prekrivale uspomene i slike iz stare Podgorice. Rado je bila viđena u Podgorici, šetala se sokacima, a njena najveća ljubav bili su susreti sa Podgoričanima koje je neizmjerno voljela.
U mahali, gradu gdje je rasla i živjela Ksenija, nije postojala razlika u vjeri i naciji. Svi su bili jedno, i muslimani i pravoslavni. Svi su se kleli Sahat kulom, Mladom Jelkom, Sejdefom i Milicom.
11. februara 1997. godine zauvjek je napustila ovaj svijet, dama, simbol multietničnosti, bratstva i jedinstva, kroz pjesmu i život, Ksenija Cicvarić.
Danas u Podgorici, nažalost, ne postoji ni jedna ulica koja nosi ime ove zvijezde.
Zlatna slova u crnogorskoj istoriji izvorne pjesme ispisali su i pišu: Hamdija Šahinpašić, Ksenija Cicvarić, Šukrija Žuti Serhatlić, Mirko Rondović, Kadira Ćano, Branka Šćepanović, Pljevaljski tamburaši, Zdravko Đuranović, Zvuci sa Ribnice…

KSENIJA CICVARIC



Pesma zenska. Susreti, cekanja, rastanci. Uzbudljiva. Ispevana, kao da je snaznija od svake reci. Utkana u secanje vecita ljubav — brat, sestra, majka... Sacuvana u jednom narodu: njegova lepota, smisao i trajanje. Zato, ko delimicno spozna skladnost i pokret otpevane reci na putu je slobode. Ali onaj, ko je peva i stvara celim bicem, slobodan je.
Ksenija Cicvarić otpevala je svoje pesme na radost nas koji smo je slusali i voleli, i na zadovoljstvo onih koji ce je tek slusati i zavoleti. Narastajima je zavestala predivne melodije svoga zavicaja glasom jedinstvenim u nasem narodnom pojanju. Svojom spontanoscu i muzikalnoscu, Ksenija, kao da nize nisku sitnih bisera, izaziva cudesno treperenje u nasim culima, terajuci nas da pesmu osetimo kao ogromnu energiju pokreta, skladnosti i lepote. Otuda onaj utisak, na prvi mah, da je vrlo lako i jednostavno pevati njene pesme. Slusajuci je, bude se u nama emocije od savrseno otpevane reci, i glasa - koji navire prostrano i jasno. Ljubav ove zene prema muzici nacinila je od nje neumornog tragaca lepote zvuka. Postujuci narodni citat sa puno ljubavi i doslednosti gradila je melodiju, pokusavala i uspevala da svojom nadarenoscu oduhovi zapis, igrajuci se tonovima, ukrasavajuci ih elegantno i graciozno. Sve pesme otpevane su nekom savrsenom mirnocom i osobenim stilom. Ornamentika njenog pevanja podseca na ukrase, srmom i sedefom optocene, na kakvoj gospodskoj nosnji, kapi, somotu, svili...
Ksenija Cicvarić se sezdesetih godina doselila u Beograd. Postala je cenjeni clan Radio Beograda, a svojim brojnim snimcima jedan od najuspesnijih pevaca. Donela je sasvim nov melos i demantovala misljenje da se crnogorska narodna pesma moze samo uz gusle pevati. Otkrila nam je poseban nacin pevanja. Neke njene melodije postale su pravi hitovi i od mnogih pevaca usvojene. Ipak, najveci deo pesama ostao je samo njeno imanje. To su one najteze, najzrelije, najlepse.
Ksenija Cicvarić je snimila sezdeset dva trajna snimka za zvucni arhiv Radio Beograda u periodu 1962—1979. godine. Prvi njen susret i tonsko snimanje, sa Vlastimirom Pavlovicem Carevcem i njegovim orkestrom, povezao je na istom mestu dva velika majstora: Carevca, velikog stilistu, znanca nase narodne muzike, i kseniju, pevaca izuzetnog senzibiliteta. Njihova saradnja trajala je nekoliko godina (do Carevceve smrti) i za to vreme snimljeno je preko dvadeset melodija. devetnaest snimaka, najuspesnijih, nalaze se na CD 1.
Veci broj pesama, snimljenih u periodu od 1964—1979. godine sa narodnim orkestrima Zarka Milanovica (deset pesama) i Radio Televizije Beograd (sedamnaest pesama), usnimljen je na CD 2 i CD 3. Ovi orkestri, na celu sa Zarkom Milanovicem i Radetom Jasarevicem, ulozili su takodje veliki trud znalacki pomazuci Kseniji u njenoj interpretaciji.
Trostruki kompakt disk sadrzi cetrdeset sest numera sa preko sto pedeset minuta muzike. Na njemu se nalaze podgoricke pesme, ali i pesme iz drugih krajeva Crne Gore i Srbije (stari Ras — Sandzak) koje se pevaju u Podgorici. Dovoljno je saslusati nekoliko melodija pa uvideti da one poseduju izuzetnu estetsku vrednost. U njima su uzivale generacije, a prenosili su ih stariji na mladje. Pevali su ih po kucama, na sedeljkama, po bastama... Ipak, trebalo je vremena da se pojavi Ksenija Cicvaric i utka u ove pesme znak lepote i radosti. Otuda je cast i veliko zadovoljstvo jednom narodu kada iznedri licnost koja uspe da iskaze njegova najcistija i najplemenitija osecanja.

KSENIJA CICVARIĆ



U francuskoj sansoni ostavili su traga Edit Pjaf, Sarl Aznavur... U italijanskoj kanconi Domeniko Modunjo, Milva... U nasoj crnogorskoj narodnoj muzici, to je Ksenija Cicvaric. Izuzetnom senzibilnoscu i senzualnoscu svoje licnosti, andjeoskom lepotom glasa, Ksenija je sirom svijeta, a posebno putem talasa Radio crne Gore (tadasnjeg Radio titograda), pronijela svu monumentalnost nase crnogorske duse. To je, svakako, cast jednom narodu kada iznjedri takvu licnost...
Pjevala je Ksenija na slavama, susretima, druzenjima i sigurno gradila imidz jedinstvene umjetnice sa kojom je pravo zadaovoljstvo druziti se jer ona je sirila beskrajnu ljubav kako pojavom, jos vise glasom. Biti kcerka, supruga i iznad svega majka velika je hrabrost u zivotu zene. Pri tome, biti otvorena za javnost svojim bisernim glasom (koji je kao gumicom izbrisao stare tvrdnje da se crnogorski melos sastoji samo od tri tona i gusala) prava je rijetkost i dragocjenost za jedan narod. Takva je bila i ostala Ksenija Cicvaric.
Ona je dragoj publici uz radio — prijemnike, kasnije i televizore, poklanjala opcinjavajuci tonski slijed cime je potvrdjivala da je u njihovim snovima pronasla stvarnost. Moze se reci da je Ksenija Cicvaric pjesmom, vjerna muzickom miljeu satkanom od zlatnih, treperavih iskrica, diskretno, poput treperanja Ribnickih topola, jako kao podgoricki sjeverac koji tjera krv brze da struji... bez obaveza poput maestrala koji se zaplete u djevojackoj kosi i nestane... obiljezila XX vijek u crnogorskoj narodnoj muzici.
Ovjekovjecila je pjesme iz stare Podgorice, Niksica, sa Cetinja, iz Bijelog Polja, Pljevlja..., a pjesme bi legle na dusu i dotakle najtananija ljudska osjecanja. Nije ni cudo jer je imala ucitelja Hamdiju Sahimpasica, koji je molio da pjeva njegove pjesme jer im je jedino ona mogla udahnuti dusu. Sjetimo se pjesme "Da mi je znati Boze moj...", izvodjenje koje se svakim slusanjem nanovo dozivljava s konstatacijom — Ona je jedna jedina!
S pjesmom "Mlada Jelka ljubi Janka" osvojila je, davnih sezdesetih, velikog janiku Balasa. Tako je bilo i sa Vlastimirom Carevcem, koji je trazio da orkestar prati ksenijino otvaranje usana, njenu bit, uzdah! I izuzetna simbioza senzabiliteta Carevca i ksenije nije izostala. Ksenija je bila posebno zahvalna "cika Caru" (kako ga je od miloste zvala) sto joj je omogucilo da snimi svoje pjesme. Radio — Beograd, ciji je bila stalni sluzbenik obogatila je sa 62 trajna snimka. Svoje umijece, mnogi instrumentalisti podredjivali su osobenom Ksenijom izvodjenju: Bila je boginja na sceni! Zbog pjesme "Sjever ruzu niz polje nijase...", tih 60-tih, poklonise joj nosnju kraljice Mileve. Sve je, pak, osvojila s Milicom..., Sitnom knjigom..., Zornom Zorkom...
Da bi covjek uspio u svojim zeljama mora da voli, a Ksenija je voljela Podgoricu, pjesmu, Crnu Goru i postala je neumorna u traganju za tananim finesama zvuka.
Bili su to nadahnuti melodijski iskazi, igra tonova, s ukrasima koji pravi muzicki poslenici mogu samo suvoparno zapisati, jer Ksenijin glas je bio raskosan u svojoj ljepoti, nasuprot njoj, skromnoj, drugarskoj, sluzbenici, domacici, majci sestoro djece...
Ona je bila obuzeta svojom pjesmom, pjesmom ljepote i radosti. Muzika iz naroda je opsjela, a ona ju je zauzvrat postavila na oltar vjecnosti.

* * *
No, kad se priblizava februar, osjeti hladnoca zime i snijegova, jave se uspomene na Damu koja je postala Pjesma crnogorskog narodnog melosa — Kseniju Cicvaric, koju su odnijeli ledeni sati 11. dana hladnog februara 1997. godine. A gdje su odlicja...? Njena pjesma je njeno najvece odlikovanje koje jos niko nije uspio da dobije.

S poštovanjem
Nada Vučinić,
muzički urednik RTCG
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
K S E N I J A C I C V A R I Ć - O SEBI
-------------------------------------------------



Po narodnosti sam Crnogorka. Rođena sam u Podgorici 1929. godine. Moje pjevanje sam naslijedila od moje majke Simeone... Ja nemam nikakvo muzicko obrazovanje... Posto je moj tata dosta djece imao, nije imao mogucnosti da me skoluje...

PROFESOR MILO POPOVIC KSENIJINOM OCU
— Radivoje, da znas kako imas dijete pametno, muzikalno. To je nesto nevjevovatno...
— Ja to, veli, sve znam Milo, al' bolje da...
Ja sam cutala i slusala, ali verujte kad se nesto uvuce u dusu... bez muzike nisam mogla da zivim...

O PODGORICI
Podgoricke porodice, to su bile prave domacinske kuce. To je bio mnogo fini narod... rasni narod... Voljeli smo se... Ma sta da vam pricam... majke Crnogorke — to su najbolje majke na cijelom svijetu... Dosta sam djece rodila, pet sinova i jednu cerku... Imam dana cetvoro djece, dvoje nemam...

RADIO TITIGRAD
Izasao je konkurs za radio pjevace. Napisala sam molbu. Sef orkestra bio je Janika Balas, sa njegovim orkestrom iz Radio Novog sada... Kad sam zapjevala prvu moju pjesmu "Mlada Jelka ljubi Janka"... Vi ste primljeni... Mi cemo biti ponosni sto cemo imati takvu Kseniju.

JUGOSLOVENSKI FESTIVAL NARODNE MUZIKE U CRNOJ GORI
Da vam kazem... Kad sam otvorila pozornicu sa pjesmom "Sjever ruzu niz polje nijase"... Tu sam pobijedila... Kad je bio zavrsetak, digle su se kolege iz hora, nosili su me na ruku... dobila sam crnogorsku nosnju kraljice Milene. Kako sam izgledala, to ja znam!...

RADIO BEOGRAD
Prelazim u Beograd da zivim. Moj suprug je bio pilot, konkurisao je za JAT... I upoznala sam se sa cika Carom... Ja sam, reko', dosla da zivim u Beogradu, i sad cu da budem sa vama. Trazili su mi repertoar. Odmah sam, treci dan, pocela da snimam... Kod Radio Beograda sam bila stalni sluzbenik...

CAREVAC
Cika Car je imao fantastican orkestar. Imala sam veliku srecu da to dozivim... Cika Car dok me pratio — kad sam snimala moje pjesme, izvorne, onda nije bilo komponovanih, ja to, vjeruj, ne bih znala da pjevam - uvijek je govorio: "Gledajte dobro, pratite je po ustima kako otvara !"... Kad je primjetio moju grimasu na lice: "Je li, Ksenija, je l' nesto nije dobro?" "Nije."... "Hvala lepo, Ksenija. "Mogu da kazem da je to bio jedan izuzetan covjek, veliki muzicar, gospodin... I hvala mu veliko sto sam dozivjela, sto sam snimala te moje pjesme...

O DRUGIM MUZICARIMA
Radila sam sa Brankom Belobrkom, sa Jasarevicem, Duskom Radeticem, sa Zarkom Milanovicem, to je jedan izvanredan covjek...

O PJESMAMA
Znate sta, sve moje pjesme, ustvari, to su prave gradske pjesme... To su sve pjesme iz zapisa, iz Crne Gore, to su pjesme iz stare Podgorice. Ja sam pjevala pjesme iz Niksica, sa Cetinja, Bijeloga Polja i Prijepolja... Sandzak... volim sandzacku pjesmu... Ona mi je legla na srce, na dusu. Imala sam srecu, dobrog ucitelja. To je bio Sahinpasic. On mi je doslovno rekao... kaze: "Bona, Ksenija... Joj, molim te, kaze, ko Boga, prihvati, veli, ove moje pjesme, jer te, bogami, niko nece otpjevati kao ti..." To su pjesme Il je vedro il oblacno, Drug se drugu zali na djevojku, Da mi je znati Boze moj...

O SVOJIM NAJMILIJIM PJESMAMA
Sejdefa je otpjevana u Ulcinju, jer "u sajku ladju na more"... Ona je stara pjesma... U Beogradu sam napravila bum sa Milicom, sa Veselicom, sa Sitnom knjigom... Mlada Jelka ljubi Janka to je pjesma moje majke... Tu je pjesmu pjevao zatvorenik... To je pjesma koja mi je najmilija...

ZAVESTANJE



Znate sta, dragi moji, vi ste meni dragi, kao sto sam i ja vama, nema druge... Ima dosta mojih pjesama, ali vjerujte, ne zna se koja je od koje ljepsa... Neka ostane uspomena mojoj djeci, mojim milijema i mome narodu...

Intervju Ksenije Cicvarić Prvom programu Radio Beograda — emisija "Pesmarica", u zimu 1991. godine.
avatar
Fado
Srebrni član
Srebrni član

Broj poruka : 528
Poeni : 718
Datum upisa : 29.10.2011

Nazad na vrh Ići dole

Re: KSENIJA CICVARIĆ

Počalji od Admin - micha56 taj Pet Jan 27, 2012 10:49 am

Hvala Fado - veoma iscrpno i detaljno. tobre

Ja malko ubacio slike ...

Pozdrav!

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Ma da se mi druzimo uz DOBRU MUZIKU jos dugo, dugo ... koska
avatar
Admin - micha56
Administrator
Administrator

Broj poruka : 1249
Poeni : 1856
Datum upisa : 25.10.2011
Godina : 61
Lokacija : Ćuprija

http://micha56.serbianforum.info

Nazad na vrh Ići dole

Re: KSENIJA CICVARIĆ

Počalji od Fado taj Sub Jan 28, 2012 2:41 am

I tebi @micha56 puno hvala - zaista si ulepsao Ksenijinu biografiju jer je ona to i zasluzila Smile
avatar
Fado
Srebrni član
Srebrni član

Broj poruka : 528
Poeni : 718
Datum upisa : 29.10.2011

Nazad na vrh Ići dole

Re: KSENIJA CICVARIĆ

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu